Sudjelovanje promatrača može biti aktivno - kad djeca podržavaju nasilje ili se priključe nasilju ili pasivno - kad djeca odbijaju pružiti pomoć i obranu žrtvi.

Naša šutnja je također znak podržavanja nasilnika, jer se ne bunimo protiv njegovog ponašanja, čime mu šaljemo poruku da se slažemo s njim. Slažemo li se zaista?

Razlozi zašto učenici ponekad ne žele ili ne mogu pružiti podršku onome koji trpi nasilje, mogu biti brojni. Među njima su strah za sebe ili druge, prebacivanje odgovornosti, želja da se bude dio grupe i slično.

Iako se možda čini da se svi slažu s nasiljem i da nitko ne želi i neće ništa učiniti da pomogne žrtvi, važno je upamtiti da to najčešće nije istina. Puno je učenika i tvojih vršnjaka koji misle isto što i ti, koji zbog istog razloga nekada prešute što su vidjeli ili ignoriraju nasilje. Možda se boje, možda ne žele da ih se "izbaci" iz društva jer su se pobunili, možda misle da će netko drugi nešto učiniti. 

No, tko će biti ta osoba? Istina je da je potrebno puno hrabrosti i odlučnosti potražiti pomoć, ali trebaš znati da glas samo jednog učenika, prijatelja, vršnjaka – tvoj glas može puno toga učiniti.

Ti možeš utjecati na to da se nasilje zaustavi! Čak u više od pola slučajeva međuvršnjačkoga nasilja, nasilje prestaje nakon samo deset sekundi ukoliko promatrač, vršnjak, na bilo koji način priskoči u pomoć!

Nasilje je prisutno svuda oko nas

Budući da je nasilje prisutno svuda oko nas, najčešće ne možemo birati hoćemo li biti promatrači ili ne, no ono što možemo jest odlučiti kako reagirati kada vidimo ili saznamo za nasilje.

Neki od promatrača zauzimaju stranu napadača nasilnika te ga podržavaju, "navijaju" za njega, smiju se žrtvi, ponekad čak i snimaju nasilje te snimke objavljuju na Facebooku ili YouTubeu.

Nekada promatrači samo stoje i gledaju nasilje, čineći tihu publiku činu nasilništva.

Važno je znati da nasilnik voli publiku, uživa u pozornosti i dok god je ima uživa u činjenju nasilja, stoga je i tiha publika za nasilnika nagrada i poticaj da se nastavi ponašati na isti način.

Postoje i promatrači koji ne podržavaju nasilje, ali ipak se ne odlučuju pomoći zbog već rečenih razloga.

Naravno, postoje i promatrači-pomagači koji poduzimaju nešto kako bi spriječili nasilje, traže pomoć i pružaju podršku žrtvi.

Iako ljudi cijene one osobe koje se zauzimaju i brane druge, biti promatrač-pomagač zna biti teško.

Što ti kao učenik i prijatelj možeš učiniti kako bi spriječio ili zaustavio nasilje koje srećeš u svojoj učionici, školskome hodniku, školskome igralištu, svojemu naselju:
 

• Reci svojim prijateljima koji čine nasilje ili koji ga podržavaju da nećeš i ne želiš biti uključen u zlostavljanje drugih.
   
• Ako vidiš nasilje i ako se ti osjećaš dovoljno sigurno, reci nasilniku ili nasilnicima da prestanu! Možeš reći: "Prestanite ga zezati!", "Prestanite ga tući!", "Pustite ga na miru!", "To nije smiješno!"…
   
• Ne pridružuj se zlostavljanju žrtve! Ne smij se žrtvi, ne zezaj njega ili nju, ne udaraj, ne navijaj, ne širi tračeve pričajući okolo ili objavljujući na Facebooku ili drugoj društvenoj mreži. Sve to pogoršava situaciju i produžuje nasilje.
   
• Stani u obranu žrtve koliko je to u tvojoj moći!
   
• Pomozi onome kojega se zlostavlja da ode s mjesta na kojem ga zlostavljaju. Nekada se žrtva boji sama pobjeći ili otići s mjesta zlostavljanja, ali ako ima pomoć drugoga puno lakše to učini. Možeš je i uputiti negdje gdje je sigurna.
   
• Potakni i druge promatrače da se uključe i pomognu žrtvi!
   
• Budi podrška djetetu ili mladoj osobi koja je žrtva nasilja i ohrabri je da potraži pomoć odraslih.
   
• Prihvaćanjem u vaše društvo ti i tvoji prijatelji možete spriječiti nasilna ponašanja (nasilniku je mnogo teže suprotstaviti se grupi) i biti podrška žrtvi.
   
• Ukoliko se možda bojiš da bi pomaganjem mogao sebe dovesti u opasnost, potraži pomoć odraslih – roditelja, učitelja, nastavnika, pedagoga, psihologa u školi, ravnatelja. Dužnost odraslih je da se brinu za dobrobit i sigurnost djece!
   
• Ako vidiš snimke nasilja ili neprimjerne grupe na Facebooku ili nekoj drugoj socijalnoj mreži, svakako o tome obavijesti odraslu osobu u svojoj okolini koja može primjereno reagirati (profesor, psiholog ili pedagog u školi, roditelj ili neka druga odrasla osoba od povjerenja).
   
• Nazovi Hrabri telefon (0800 – 0800) i potakni žrtvu da nazove. Na Hrabrome telefonu rade volonteri koji mogu pomoći tebi i žrtvi da se lakše nosite sa svojim problemom. 
   
• Nakon incidenta možeš reći žrtvi da ti je žao zbog toga što mu se dogodilo. Budi njemu ili njoj podrška i potakni ga na djelovanje!

Preuzeto sa: Lukin portal za djecu i obitelj