Postoje dani u godini kada Gospodinu posebno zahvaljujemo. Zahvaljujemo mu što nam je podario zemlju koja iz svog krila rađa tisuće plodova. Zahvaljujemo mu i što se brine za nas, jer svi ti plodovi služe čovjeku za hranu i život. Zahvaljujemo mu, konačno, i što nas je stvorio na svoju sliku te nam omogućio da možemo povjerenu nam zemlju obrađivati i uređivati, da njezine plodove možemo prerađivati kako bi iz njih nastali novi plodovi našeg truda i muke. Među najvažnijim plodovima suradnje Boga Stvoritelja i čovjeka koji sudjeluje u stvaranju jest kruh.

    Svagdašnje blagovanje kruha našoj pažnji često uskrati pogled na to koliko nam je kruh zapravo važan. Kruh nije samo plod žitnih polja i pečeno brašno. Od davnina kruh je ljudima dragocjeno blago, kruh zapravo znači život. Kada zajedno blagujemo kruh, tada nas on povezuje, postaje znak zajedništva. Kada ga međusobno dijelimo, tada postaje znakom ljubavi. Upravo zbog ove snažne simbolike: život, zajedništvo, ljubav – Krist upravo odabire kruh kao tijelo preko kojega će ostati s nama u sve dane do svršetka svijeta.

    Dani kruha i zahvalnosti ovog listopada obilježeni su i među našim učenicima u Vrpolju, Boraji i Perkoviću. Pod vodstvom svojih učiteljica i učitelja, naši su učenici recitacijama, igrokazima, pjesmom i pekarskim umijećem iskazali svoju zahvalnost Bogu te pokazali kako je put od zrna do kruha dug i mukotrpan. Svojim zajedništvom dokazali su, pak, kako je kruh više od kruha.

                                  Šimun Radnić, učitelj vjeronauka