Nakon dugog niza godina predanog i savjesnog rada u Osnovnoj školi, u mirovinu je otišao naš dragi i cijenjeni kolega Ivica Županović, profesor povijesti.

Tijekom svoje bogate profesionalne karijere s velikom je stručnošću, strpljenjem i entuzijazmom prenosio znanje brojnim generacijama učenika. Njegovi su sati bili više od učenja činjenica – poticao je učenike na razmišljanje, razumijevanje prošlosti i razvijanje kritičkog mišljenja, uvijek prilagođeno njihovoj znatiželji. Mnogi će ga pamtiti po zanimljivim pričama, jasnim objašnjenjima i toplom pristupu koji je učenicima ulijevao sigurnost i motivaciju.

Kao kolega bio je izuzetno susretljiv, uvijek spreman pomoći, podijeliti savjet i iskustvo te doprinijeti ugodnoj i poticajnoj atmosferi u zbornici. Svojim profesionalnim i ljudskim kvalitetama ostavio je trajan trag u radu naše škole.

Zahvaljujemo kolegi Ivici na svemu što je učinio za naše učenike i školski kolektiv te mu želimo dobro zdravlje, mirne i radosne dane ispunjene novim interesima i zasluženim odmorom. Vrata naše škole za njega će uvijek ostati otvorena.

Kao trajnu uspomenu, napisao je pjesmu posvećenu svom prvom razredu kojemu je bio razrednik i školi. Ta je pjesma svjedočanstvo njegove iskrene povezanosti s učenicima i kolegama, topline i brige koju je pokazivao od samih početaka svoje karijere, ali i lijep podsjetnik na to koliko učiteljski poziv ostavlja dubok trag – i u životima učenika i u srcima učitelja.

                        VIII.a  

       Irenina svirka u srce nas dira,

      „Good morning class“, to Komadina je

       naš, „again“ Englez je sav.

      Arhimed stari, Brankin je fah, Pitagora,

     Uz bok mu stoji i mršteć se „kljuke“

     iz „mate“ broji.

     Lakmus plavi Ljilji ne pali. H2O, zar

     pitko je to?

    Gmazovi  strašni i sisavci k tome još,

    Pa zbilja, gospođo Jelić, dan nam je loš.

   Prezent volimo, to Mirjani rekli smo

   Mi,al futur draži je njoj jer…

   Vremena teška skriva nam on.

   Oče naš.. misli na nas i Hrvoju šapni

   Milostiv nek bude i petice štuje.

  Dane Škugor, od kulture tehničar je

  pravi i gospodin fini, kad tvrdoću

  nam miri.

   Neven Lokas, za balun meštar  ipo je,

   al sudac krivi, kad osobne nam dili.

   Ana naša za kartu ne prašta, nema li

   Nje, crne su nam regije sve.

   Za boje smišat, Živković je „ stari“,

   Al za pribor uvik  „masira“ nas on,

 „Zurbaranov poj“.

  O! razredniče legendo naša,još kad

  Povijest bi bila lakša,od sriće

  pivali bi svi, razred Ivin to smo MI.

                                                MŠ VRPOLJE

                                               OSMAŠI GENERACIJA 1995./96.

                                                I NJIHOV  RAZREDNIK  IVE  ŽUPANOVIĆ

P.S. A gori na katu, vazda uz kravatu, ravnatelj

       Naš stoji i muku muči kako reći njoj,

       školi toj, da i glavni je  – ON!