Prvi dan učenici su imali predavanje o Domovinskom ratu te obilazak „Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar“ u pratnji učiteljice i pukovnika. Nakon prijave u hostel iskoristili smo slobodno vrijeme za posjetu Vukovarskog vodotornja koji je simbol hrvatskog zajedništva.

Drugi dan terenske nastave krenuli smo u obilazak memorijalnih lokacija. Posjetili smo Crkvu sv. Filipa i Jakova koja je duga 28 metara i ima 7 oltara. U ratnom stradanju 1991. godine crkva je zajedno sa samostanom teško stradala. Nakon toga smo se uputili prema  prema spomen domu hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti  koji je  izgrađen u Borovu naselju kraj mjesne zajednice u kojoj je 1991. godine bilo zapovjedništvo toga dijela grada. Ispred Spomen doma je tenk kao znak sile koju su slomili hrabri branitelji te bista Blage Zadre, junaka grada Vukovara koji se borio i vodio branitelje upravo u ovom dijelu Vukovara. Sljedeća destinacija je „Nacionalna memorijalna bolnica Vukovar“ gdje su učenici prvo pogledali kratki film o ulozi bolnice kroz Domovinski rat te nakon toga su je obišli.   2.5.1991.god. Hitna služba Medicinskog centra Vukovar se uključuje u zbrinjavanje ranjenika u Borovo Selu. Na bolnicu je padalo svakodnevno prosječno 700 granata. Liječnici i ostalo osoblje je danonoćno radilo u vrlo teškim uvjetima, bez dovoljno lijekova, sanitetskog i ostalog materijala, struje, hrane i vode. Nakon 20. studenog 1991.god. odvedeno i pogubljeno na Ovčari je 200 ranjenika, bolesnika, a među njima i 18 djelatnika bolnice. Naš put se nastavlja prema „Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru“ koja je najveća masovna grobnica u Hrvatskoj. Na groblju je ekshumirano 938 tijela i na tomu je mjestu postavljeno 938 bijelih križeva. U središnjem dijelu groblja 5. kolovoza 2000. godine postavljen je spomenik. Spomenik je izrađen od patinirane bronce, visok je četiri metra, a u sredini je "zračni" križ i vječni plamen. Na groblju su također izdvojena dva križa, jedan za najmlađu žrtvu Domovinskog rata koja je imala svega šest mjeseci i za najstariju žrtvu Domovinskog rata, ženu koja je imala 104 godine. Tokom cijelog obilaska prolaze nas osjećaji tuge ali i ponosa. Nakon toga smo se uputili prema „Spomen- domu Ovčara“ koje predstavlja vrijeme i mjesto stradanja 261 žrtve srpske agresije koje su dovedene iz vukovarske bolnice te mučki ubijene.

Za kraj naše terenske nastave obišli smo dva muzeja: muzej vučedolske kulture i gradski muzej Vukovar. U muzeju vučedolske kulture učenici su upoznati sa: geološkim položajem Vučedola, nazivom kulture, najranijim Indoeuropljanima, stočarstvom, zemljoradnjom, lovom i ribolovom, naseljima, kućama, odjećom i tkanjem, zanatima i obućom, metalurgijom, keramikom,  horizontom, kalendarom, grobovima, Vučedolcima, religijom, vučedolskom kulturom i istodobnim svijetom te nastajanjem muzeja. Zadnji naš obilazak je muzej grada Vukovara. Stalni postav na prvom katu i potkrovljima dvorca prikazuje raspon civilizacija i tijeka života na lesnom grebenu i Dunavu od prapovijesti do danas. Raspoređen je u šest tematskih cjelina: arheološka prošlost vukovarskog kraja, povijesni razvoj Vukovara, život na lesnom grebenu, barbarsko rušenje u Domovinskom ratu, snaga korijena- život u progonstvu i Vukovar danas – život u višenacionalnoj zajednici. Vraćamo se kući puni dojmova i obogaćeni jednim novim iskustvom koje zasigurno nećemo zaboraviti.

Matea Malada